Vuk-Canis lupus L.
Vuk je najveći predstavnik porodice pasa koji živi u našim krajevima. Daleki je predak svih vrsta pasa, te na prvi pogled i podsjeća na pse ovčare.
Vuk ima snažno i vitko telo sa uskim prsima i usko postavljenim prednjim nogama. Lobanja je šira sa uzdignutim ušima i jakim vratom. Krzno varira zavisno o godišnjem dobu i terenu na kojem se kreće, od sive do sivožute i boje peska. Dostiže težinu do 50 kg, ženka je nešto manja. Vuk živi u čoporima čiji rejon povezanih šuma i livada može da bude i do 400 kvadratnih kilometara. Radi ekonomskog i industrijskog razvoja i gustog naseljavanja, gotovo ga je nemoguće naći u razvijenim zemljama zapadne Evrope, te taj trend prijeti i našim krajevima.
Vuk je grabljivica (predator) i potrebno mu je otprilike 5 kg mesa na dan. Radi lova, na dan može preći i 150 kilometara. Omiljeni plijen su mu sve vrste srneće divljači, kao i lisice, zečevi,
Vuk postaje polno zreo u drugoj godini života, iako se u čoporu koji je strogo hijerarhijski organizovan, pare samo po rangu najviši mužjak i ženka, tzv. Alfa mužjak i Alfa ženka. Period parenja je između decembra i marta. Vučica nosi 62-65 dana nakon čega koti 5-8 vučića. Vučići su u prvih 14 dana slijepi i potpuno ovisni o mlijeku ženke koja ih doji 6-8 sedmica. Već u trećem mjesecu života prate roditelje u lovu. Do ljeta ostaju uz roditelje nakon čega postaju samostalni. O njihovom odgoju se osim roditelja staraju i drugi vukovi iz čopora.
U zimu se članovi porodice ponovo sakupljaju u čopor predvođen Alfa-ženkom. Vukovi su monogame životinje. U našim krajevima vuk nema prirodnog neprijatelja osim čovjeka. Zaradi podložnosti različitim vrstama bolesti, smrtnost mladih vukova je izuzetno visoka i iznosi od 60-80%.