Poljski zec-Lepus europaeus L.
razred: Sisari (Mammalia L.), red: Glodari (Rodentia L.), porodica: Zečevi (Leporidae L.)
Zec potiče iz stepskih područja i kao životinja lako podesiva svojoj okolini raširen je na celom području u našim lovištima. Voli suho i toplo vrijeme.

Za zeca su tipične duge uši sa crnim špicastim vrhovima. Velike oči su postavljene stranično, tako da zec može gledati iza sebe bez okretanja glave. Krzno zeca je izuzetno dobro prilagođeno okolini, boje zemlje sa tamnijim i svetlijim prugama, te je po tim karakteristikama majstor kamuflaže.
Zec se hrani isključivo hranom biljnog porekla i to travama, žitaricama, plodovima polja i šume, pupoljcima, mladicama, mladom korom, pri čemu se u slepom crijevu zeca stvara visokovitaminska kaša koju zec prvo odbacuje a zatim ponovo uzima čime zadovoljava svoje potrebe za vitaminom B1.
Čulo vida je posebno dobro prilagođeno sa odličnom reakcijom na pokret. Dobro su razvijena i čula njuha i sluha. Poljski zec ne pravi kolonije za razliku od kunića. U zečijoj grupi vlada hijerarhija. Zečevi se inače retko viđaju preko dana. Izuzetak je vreme parenja, vreme trke u kasnu zimu i proljeće.
Zec polno sazreva već sa sedam mjeseci. Pari se od decembra do

Zec se kod nas uplaninskom delu lovi uz pomoć pasa goniča, a u ravničarskim delovima, psima ptičarima. Može se loviti prigonom, pogonom i kružnim lovom.
Prema Zakonu o lovstvu za odstrel zeca koriste se puške sačmarice. Za odstrel zeca dopušteni prečnik sačme iznosi 3-4 mm. Najveća dopuštena daljina gađanja iznosi 50 m.